UKRAJINA KUPUJE ČAK 150 RATNIH AVIONA: Evo za koje lovce se odlučio Zelenski (VIDEO)
Ukrajina i Švedska potpisale su deklaraciju o namerama u vezi sa borbenim avionima JAS 39 Gripen E, čime je otvoren okvir za dugoročnu saradnju u oblasti borbene avijacije.
Dokument ne predstavlja kupoprodajni ugovor niti garantuje isporuke, ali formalizuje političku volju da se razmotre obuka, logistika, industrijska saradnja i potencijalna nabavka.
U javnim izjavama nakon potpisivanja, predsednik Volodimir Zelenski poručio je da ukrajinsko ratno vazduhoplovstvo „već sledeće godine“ planira prelazak na Gripen E.
Istovremeno, švedski premijer Ulf Kristerson naglasio je oprezniji raspored: bez potpisanog ugovora ne može biti isporuka, a i uz brzu komercijalnu odluku prvi avion ne bi stigao najmanje tri godine. Razlika u porukama odražava političku ambiciju Kijeva i proceduralne, industrijske i obučne realnosti Stokholma.
ŠTA PIŠE U DEKLARACIJI
Deklaracija o namerama omogućava radne grupe, razmenu stručnih timova i planiranje obuke, održavanja i infrastrukture.
U medijima se pominje broj „do 150 aviona“ kao maksimalni plafon za razmatranje, ali to nije obavezujuća cifra: stvarni obim zavisi od finansiranja, raspoloživosti proizvodnje i potreba švedskog vazduhoplovstva.
Nema besplatne isporuke: Kijev bi morao da obezbedi finansiranje (državni budžet, krediti, partneri/saveznički programi).
KAKO BI PRELAZAK IZGLEDAO U PRAKSI
Uvođenje novog borbenog sistema traži vreme i novac, i odvija se u nekoliko koraka:
Obuka pilota i tehničara – višefazna, od konverzije do borbene gotovosti.
Infrastruktura i logistika – zemaljska oprema, naoružanje i integracije (radari, rakete vazduh–vazduh/vazduh–zemlja).
Održavanje i delovi – ugovori sa proizvođačem i partnerima, zalihe, remontni ciklusi.
Taktička integracija – interoperabilnost sa postojećim PVO, vezama za razmenu podataka i savezničkim platformama.
Švedska je prošle godine već pauzirala razmatranje Gripena za Ukrajinu na zahtev zapadnih partnera, jer je prioritet dat programu F-16. Istovremeno uvođenje dva potpuno različita tipa (F-16 i Gripen) povećava troškove i složenost obuke i logistike.
Ovaj problem ostaje i danas: čak i uz deklaraciju, paralelno vođenje dva programa bi bilo zahtevno za ukrajinske resurse.
POLITIKA ŽELI BRZINU, VAZDUHOPLOVSTVO TRAŽI PROCEDURU
Politička poruka Kijeva je jasna: što brže do modernih borbenih aviona. Međutim, realni tempo određuju ugovori, novac, obuka i industrija. Deklaracija o namerama je korak napred, pravni okvir za saradnju, ali ne i odluka o isporuci.
Čak i u najboljem scenariju, operativni Gripen E u ukrajinskim bojnim jedinicama tražio bi višegodišnju pripremu, a svaka procena rokova mora računati sa postojećim F-16 programom, finansijama i održivim tempom uvođenja novih sistema.
Kurir.rs/Oruzjeonline